Cvijeće za saučešće Bihać – tišina u boji, dova bez riječi

U Bihaću, gradu koji nosi duh Krajine – čvrste riječi, otvorenog srca i duboke tuge – izražavanje saučešća nije puko formalno učešće u tuđoj boli. To je duhovni čin, uronjen u vjeru, običaj i osjećaj za dostojanstvo. Kada neko izgubi voljenu osobu, cijela mahala postaje tiša, pogled ljudi mekši, a riječi se izgovaraju pažljivije. U toj atmosferi sabura i poštovanja, cvijeće za saučešće zauzima skromno, ali duboko značajno mjesto.

Kako se izražava saučešće u Bihaću – običaj, adab i emocija

Izražavanje saučešća muslimanskim porodicama u Bihaću počinje riječima:
„Primite moje iskreno saučešće. Allah da mu/joj podari džennet.“
Uz riječi, najvažniji dio je prisustvo: dolazak kući, sjedenje uz porodicu, tišina, dova, topla ruka na ramenu. Ali u nekim slučajevima, posebno ako je porodica brojna ili ako neko ne može doći lično, donosi se cvijeće. Cvijeće za saučešće Bihać

U islamskoj tradiciji ne postoji obaveza darivanja cvijeća, ali u Bihaću se već decenijama razvila praksa u kojoj cvijet ne narušava vjeru, nego je prati skromno sa strane. Nije simbol tuge, već znak dova koje se ne mogu izgovoriti. Cvijeće za saučešće Bihać

Cvijeće za saučešće Bihać

Šta znači donijeti cvijeće za saučešće u Bihaću?

Kada neko dođe u kuću ožalošćenih s cvijetom, on time ne kaže „evo da ne dođem praznih ruku“. On zapravo govori:

  • „Mislim na vas.“

  • „Dova mi je s vama.“

  • „Nisam znao šta reći, ali evo, cvijet može da govori umjesto mene.“

U Bihaću, ljudi duboko osjećaju kada nešto dolazi iz nijeta (namjere). Zato su buketi koje se donose za saučešće u ovom gradu skromni, nenametljivi i bez natpisa. Najčešće se koriste: Cvijeće za saučešće Bihać

  • bijele ruže – simbol čistoće i rahmeta,

  • ljiljani – zbog svoje elegancije i jednostavnosti,

  • karanfili – čvrsti, ali nježni, dugo traju,

  • zumbuli – tradicionalni cvijet bosanskih avlija, često osušen.

U razgovoru s cvjećarima u Bihaću, često se čuje ista rečenica:

„Ljudi kažu – napravi nešto jednostavno, da bude za dova, a ne za pokazivanje.“ Cvijeće za saučešće Bihać

Ko donosi cvijeće za saučešće u Bihaću i kada?

Cvijeće se najčešće donosi u sljedećim situacijama:

  1. Prilikom prve posjete porodici nakon dženaze, kada dolazimo da izrazimo saučešće. Cvijeće za saučešće Bihać

  2. Na dan sedmine ili četeresnice, kada se u kući ponovo okupljaju rodbina i komšije.

  3. Kada ne možemo doći lično, pa se buket pošalje uz poruku ili preko komšije. Cvijeće za saučešće Bihać

Zanimljivo je da se u Bihaću često dešava da stariji ne donose cvijet – jer oni donose sebe, svoje prisustvo i dovu. Cvijeće češće donose:

  • mlađi članovi porodice,

  • prijatelji iz drugih gradova,

  • ljudi koji su dugo u dijaspori i nisu mogli biti prisutni dženazi.

Ti buketi najčešće bivaju ostavljeni u dnevnoj sobi, blizu Kur’ana, tespika ili kahve – kao nijemi svjedoci zajedničke tuge. Cvijeće za saučešće Bihać

Cvijeće kao tiha podrška ženama u danima žalosti

U muslimanskoj tradiciji Bihaća, žene imaju važnu ulogu u danima nakon smrti. One organizuju tevhid, dočekuju goste, dijele hurme, pripremaju kahvu. Cvijeće koje se donese za saučešće često ostaje upravo u prostorima gdje žene primaju goste. Cvijeće za saučešće Bihać

Nije rijetkost da žene u Bihaću:

  • ostave buket cvijeća na stolu gdje se uči Jasin,

  • naprave mali ugao s cvijetom, tespihom i mirisom (npr. ružina vodica),

  • Cvijeće u bihaćkim mahalama – skromnost kao vrh poštovanja

    Mahale u Bihaću, bilo da govorimo o Pokoju, Ozimicama, Harmanima ili Kulen-Vakufu, njeguju vrlo suptilan odnos prema izražavanju tuge. Cvijeće koje se donosi za saučešće u ovim sredinama ne odražava raskoš – već mjeru, jednostavnost i unutrašnju kulturu saosjećanja. Cvijeće za saučešće Bihać

    Primjeri buketa koji se najčešće donose:

    • tri bijela karanfila umotana u običan papir, bez mašne, bez natpisa.

    • jedna bijela ruža sa zelenilom, u jednostavnoj staklenoj posudi.

    • poljski cvijet ubrat na putu, pažljivo donesen u ruci, položen tiho na sto.

    U bihaćkom mentalitetu, ovakav buket ne šalje poruku „vidi šta sam donio“, već:

  • Cvijeće za saučešće Bihać

    „Evo malo ljepote da ublaži ružnoću trenutka.“

    Komšije često ovako komentarišu:

    „Donio insan ružu, šutio, sjeo, pojeo kahvu i otiš’o. Eto to ti je tuga u Bihaću.“

    Cvijeće za saučešće Bihać

    Cvijeće kao dio kućnog rasporeda žalosti

    Porodice koje primaju saučešće često odrede poseban prostor za primanje ljudi: dnevna soba, avlija ispred kuće, ili prostorija gdje se uči Jasin. U tim prostorima, cvijeće ne bude dominantno, ali ima svoje jasno mjesto. Cvijeće za saučešće Bihać

    Primjeri rasporeda:

    • cvijet pored kahve i hurmi, gdje gost sjedne na trenutak u tišini.

    • uz Kur’an, često otvoren na Jasin-i-šerifu. Cvijeće za saučešće Bihać

    • blizu slike rahmetlije (ako postoji), kao tihi podsjetnik na prisustvo voljenog.

    Taj cvijet tu ne stoji da krasi. On je tu da šuti sa svima. Da posmatra. Da ne pita ništa. Da ne odgovara. Samo da bude tu – kao što tuga jeste.

  • Cvijeće za saučešće Bihać

    Cvijeće od dijaspore – kada ne možeš doći, ali želiš da znaš da si tu

    Posebno mjesto u običajima saučešća u Bihaću imaju ljudi iz dijaspore – oni koji žive u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, Sloveniji… Mnogi od njih nisu u mogućnosti da prisustvuju dženazi ili da dođu lično da izraze saučešće. Zato šalju cvijeće preko rodbine ili lokalnih cvjećara. Cvijeće za saučešće Bihać

    U tim slučajevima, cvijeće postaje:

    • veza između odsutnosti i prisutnosti,

    • dova u boji i tišini,

    • iskreno “oprosti što ne mogu doći”.

    Cvjećari u Bihaću navode kako često dobijaju narudžbe u kojima piše:

    „Molim vas – ništa veliko, samo skroman buket, bijelo, bez natpisa. Za rahmetliju. Od unuka iz Minhena.“

    Takvi buketi budu predati porodici uz kratku poruku, ali često ih porodica sačuva najduže, jer znaju da su došli iz tuge, ne iz dužnosti. Cvijeće za saučešće Bihać

    Cvijeće i žene – tihi savez tuge

    Žene u Bihaću imaju posebno emotivan odnos prema cvijeću u trenucima saučešća. Kada primi buket, žena u porodici koja tuguje često: Cvijeće za saučešće Bihać

    • ne kaže ništa, samo klimne glavom,

    • uzme cvijet i odnese ga u sobu,

    • ili stavi u čašu pored prozora,

    • ili – u nekim slučajevima – osuši cvijet i sačuva ga u kutiji s drugim uspomenama.

    Jedna bihaćka žena je ispričala:

    „Kad mi je umrla majka, jedna komšinica mi donijela jedan jedini ljiljan. Osušila sam ga. I čuvam ga evo već pet godina. Nije to više cvijet – to je rahmet.“ Cvijeće za saučešće Bihać

    Ovakvi primjeri govore o tome koliko je cvijet zapravo duhovna prisutnost, a ne fizički predmet.

    osuše cvijet i sačuvaju ga kao uspomenu. Cvijeće za saučešće Bihać

U tom prostoru, cvijet ne nosi raskoš, nego sabur. I zato se često čuje komentar:

„Baš je lijepo što su ga ostavili – daje duši neki rahatluk.“

Cvijeće za saučešće kao dova u boji – gest koji ne traži odgovor

U gradovima poput Bihaća, gdje ljudi od malih nogu uče da je sramota ne osjetiti tuđu bol, saučešće nije samo dužnost – to je vrijednost, kultura ponašanja, i vjerski adab. Kad neko dođe s cvijetom, zna se: Cvijeće za saučešće Bihać

„Ovaj insan nije mogao puno reći, ali je donio ono što mu srce nalaže.“

Taj cvijet tada ne treba komentar. Ne traži „hvala“, ne traži da ga pogledate, ne traži da bude centralni dio sobe. On je došao da stoji, da šuti, i da ostane tu kao vizualna potvrda da niste sami u svojoj boli. Cvijeće za saučešće Bihać

Zato u Bihaću buketi za saučešće često ne liče na komercijalne aranžmane:

  • nema jarkih boja,

  • nema šljokica, traka, natpisa,

  • nema ukrasnog papira koji skreće pažnju.

Ima samo cvijet sa nijetom. Cvijeće za saučešće Bihać

Gdje stoji cvijeće nakon što se donese u kuću žalosti

U bihaćkim kućama, kada se primi cvijet uz izraze saučešća, ljudi instinktivno znaju gdje ga staviti. Postoji nepisano pravilo koje se ne uči – već nasljeđuje pogledom i osjećajem. Cvijeće za saučešće Bihać

Najčešća mjesta gdje se ostavlja cvijeće za saučešće:

  • na stolu uz kahvu i hurmu, gdje gost sjedne, prouči Fatihu, i šuti;

  • u dnevnom boravku blizu slike rahmetlije, ako je imaju;

  • pored prozora, da se vidi i spolja, ali da ne bude u centru pažnje;

  • u tišoj sobi, gdje žena sjedi i šuti, držeći tespih ili čitajući Kur’an.

Ponekad ljudi buket odnesu u sobu i tek nekoliko dana kasnije pomjere ga. A kada počne da se suši, niko ga ne baca. Jer čak i uvenuli cvijet u Bihaću ne gubi svoje značenje. Cvijeće za saučešće Bihać

Jedna starija gospođa je rekla:

„Ostavila sam ga da vene tu, kao što i tuga vene. Kad se on osuši, i ja ću bit’ mirnija.“

Cvijeće za saučešće Bihać

Cvijeće u dane sedmine i četeresnice – tihi povratak dove

Nakon početnog šoka i boli, dani prolaze. Sedmina dođe brzo, i tada mnogi dolaze u kuću da ponovo izraze tihu blizinu. U tom periodu, porodica više nije u stanju duboke tuge, ali rana je još otvorena. Cvijeće za saučešće Bihać

Tada se ponovo pojavljuje cvijeće – ali ovaj put još tiše, još nenametljivije. Cvijeće za saučešće Bihać

Primjeri:

  • jednostavan bijeli buket položen na sto uz posudu hurmi i kahve,

  • osušen cvijet koji je bio tu od prvog dana, sada premješten na vidljivije mjesto,

  • nova ruža donijeta od unuke iz inostranstva, bez riječi.

U Bihaću, ti trenuci su važniji od govora. Cvijet tada nije simbol smrti – već života koji pamti.

Cvijeće za saučešće Bihać

Cvijeće i učena dova – kad se miris pomiješa sa riječima iz srca

U muslimanskoj tradiciji Bihaća, naročito među ženama, veoma je prisutan običaj da se uz cvijet prouči Jasin ili dova. Kada se buket donese, on ponekad stoji uz otvoreni Kur’an. Tada cvijet nije sam. Uz njega se čuje: Cvijeće za saučešće Bihać

  • „Allah rahmet eylesin“,

  • „Džennet mu bio dom“,

  • „Lahko mu bilo pod zemljom.“

Neki buketi ostanu uz tespih nekoliko dana. Neke porodice naprave mali kutak u dnevnoj sobi:
Kur’an – svijeća koja ne gori – tespih – i cvijet. Cvijeće za saučešće Bihać

I niko ne dira taj prostor. Jer on pripada tuzi. A tuga, u Bihaću, ima pravo da ostane koliko treba.

Cvijeće za saučešće Bihać – trag tišine među riječima

U Bihaću, gradu s dušom smještenom uz rijeku Unu, bol se ne izgovara uvijek glasno. Kada se dogodi smrt, riječi često izostanu – ali cvijeće govori umjesto njih. Nosi se pažljivo, tiho, s dubokim poštovanjem, kao produžetak dova i tuge koju porodica ne zna izraziti drugačije. Cvijeće za saučešće Bihać

Cvijet kao poruka: “Tvoja bol je i naša”

U kulturi ovog dijela Bosne i Hercegovine, cvijeće za saučešće nije samo ukras. To je poruka – nekada stidljiva, nekada drhtava, ali uvijek iskrena. Cvijet nosi značenje:

„Nismo mogli izbjeći smrt, ali možemo podijeliti bol.“

Kada neko iz Bihaća dolazi da izrazi saučešće, posebno u muslimanskim porodicama, bijeli cvijet (ruža, ljiljan, kala ili karanfil) se pažljivo bira – da ne bude previše, da ne bude raskoši. Samo dostojanstvo i skromnost. Cvijeće za saučešće Bihać

Ko nosi cvijeće za saučešće u Bihaću?

U mnogim dijelovima grada – naseljima poput Ozimica, Harmani, Ružica, Pokoj, ali i u seoskim područjima poput Ripača, Vedroga Polja i Zavalja – običaji se razlikuju nijansama, ali poruka ostaje ista: Cvijeće za saučešće Bihać

  • Muškarci najčešće ne nose cvijeće kad dolaze direktno na dženazu, jer se drže običaja da je dova važnija.

  • Žene često ponesu jedan buket cvijeća, omotan u bijelu traku bez natpisa.

  • Komšije iz ulice ili mahale dogovaraju zajednički buket koji se ostavlja kod porodice.

  • Prijatelji iz dijaspore šalju cvijeće putem lokalnih cvjećara, uz poruku na kartici poput: „Dova za rahmetli Mehmeda. Uz vas smo u tišini.“ Cvijeće za saučešće Bihać

Šta čini pravi buket za saučešće u Bihaću?

Cvjećari u Bihaću, pogotovo oni u centru grada, u ulici Bihaćkih branilaca, Saliha Mušanovića ili oko Gradske džamije, dobro poznaju lokalne običaje. Oni znaju da saučešće ne trpi šarenilo. Cvijeće za saučešće Bihać
Tipičan buket za saučešće sadrži:

  • bijele ljiljane – simbol nevinosti i dova,

  • ruže u svijetlim tonovima – znak poštovanja i ljubavi,

  • zeleni listovi i eukaliptus – daju mir i ravnotežu,

  • traka bez natpisa – jer se u dženazi sve govori pogledom i dlanovima. Cvijeće za saučešće Bihać

Naručioci često naglase:

„Molim vas da ne stavljate natpise. Neka to bude jednostavno i dostojanstveno, kao što je bio i on.“

Cvijeće kad ne možete doći – dijaspora i dostava saučešća

Bišćani širom Evrope – iz Njemačke, Švicarske, Austrije, Švedske – često nisu u mogućnosti da fizički prisustvuju dženazi ili da dođu kod porodice umrlog. U tim trenucima cvijeće postaje produžena ruka tuge. Cvijeće za saučešće Bihać

  • Poruke uz cvijet najčešće glase:
    „Naša srca su uz vas. Neka mu Allah podari Džennet.“
    „Iako nismo mogli doći, naš miris cvijeta je uz vas.“
    „Uz dova i bol – El-Fatiha.“

Dostava cvijeća u Bihaću se obavlja diskretno – često direktno na adresu porodice, bez pompe, bez najave. Cvjećari znaju da tada nije trenutak za razgovor – buketi govore sami. Cvijeće za saučešće Bihać

Cvijeće i mahalski običaji

U mahalskim zajednicama Bihaća – poput Luke, Centra, Bakšaiša – običaji saučešća su i dalje duboko lični i solidarni. Komšije, pa čak i poznanici s kojima se pokojnik samo jednom sreo, šalju cvijeće uz riječi: Cvijeće za saučešće Bihać

  • „Neka mu Allah podari lijepi kabur.“

  • „Bio je insan. Pravi insan.“

  • „Sjećat ćemo ga se po blagom osmijehu.“

Cvijeće često ostaje u sobi u kojoj je neko preselio, pored Kur’ana, tespija, slike iz mlađih dana. Ono nije više samo bilje – to je dio uspomene. Dio tuge. Dio duše. Cvijeće za saučešće Bihać

Cvijeće za saučešće Bihać – pravoslavna tradicija tuge i poštovanja

U pravoslavnim porodicama Bihaća i okoline, gdje je svaka smrt ne samo lična tragedija već i trenutak zajedničke tuge čitavog roda i sela, cvijeće za saučešće ima duboko ukorijenjeno simbolično značenje. Bez obzira da li se saučešće izražava u gradu ili u prigradskim naseljima poput Kulen Vakufa, Lohova, Ripača, Mali Skočaja ili u rubnim srpskim selima koja su nekada bila čvrste zajednice – običaj donošenja cvijeća uz izgovoreno saučešće je neizostavan dio poštovanja prema preminulom. Cvijeće za saučešće Bihać

Cvijeće kao tiha ikona sjećanja

U pravoslavnom vjerovanju, cvijet nije ukras – on je simbol vječnosti, mira i duhovne ljepote. Kada se ulazi u kuću ožalošćenih, prije nego se izgovori „primite iskreno saučešće“, ruke su često zauzete buketom – bijele, crvene, ili tamne nijanse karanfila, ruža ili ljiljana.

Cvijeće za saučešće Bihać

Poruke nisu nužno napisane – jer se u srpskoj tradiciji saučešće izražava pogledom, prisustvom i riječima:

„Da mu Gospod podari carstvo nebesko.“
„Vječna mu slava i hvala.“
„Primite moje iskreno saučešće.“

Ove riječi, zajedno sa cvijetom, formiraju sveti okvir žalosti. Cvijeće za saučešće Bihać

Gdje se ostavlja cvijeće?

U pravoslavnim domovima u Bihaću i okolini:

  • Buketi se obično ostavljaju pored portreta preminulog, gdje stoje i svijeća, kandilo i ponekad hljeb ili vino.

  • Cvijeće se nosi i na groblje – na dan sahrane, ali i na parastos, četrdeset dana, šest mjeseci i godinu dana od upokojenja.

  • Na grobljima u i oko Bihaća – poput groblja Ribić, Brkića groblje, groblje u Privilici ili Štrbačkom Buku – cvijeće se polaže s obje strane krsta. Cvijeće za saučešće Bihać

Značenje boja i vrsta cvijeća

U pravoslavnoj tradiciji Bihaća, značenje pojedinih vrsta i boja je veoma važno. Ljudi ne biraju nasumično.

  • Bijeli karanfili ili ljiljani – simbolizuju nevinost i duhovnu čistoću. Cvijeće za saučešće Bihać

  • Crvene ruže – znak su ljubavi, bola i poštovanja.

  • Ljubičaste nijanse – podsjećaju na žalost, tišinu, prolaznost.

  • Čempresa ili zimzelena grančica – simbol vječnosti duše.

Cvijeće se često vezuje crnim, zlatnim ili bijelim trakama, s natpisima poput:

„Vječna slava“,
„Posljednji pozdrav od porodice…“,
„Počivaj u miru.“ Cvijeće za saučešće Bihać

Cvijeće kao čin zajedništva

U srpskim porodicama Bihaća i okolnih sela, čak i kad su ljudi otišli u dijasporu (Srbija, Austrija, Njemačka), običaj slanja cvijeća i izražavanja saučešća nije izblijedio. U tom kontekstu: Cvijeće za saučešće Bihać

  • Cvjećare iz Bihaća i Banja Luke često dostavljaju bukete uz poruke iz Beča, Novog Sada ili Sombora.

  • Saučešće se izražava preko porodica komšija – neko donosi i cvijet i poruku iz dijaspore.

  • Na sam dan sahrane, kolege s posla, prijatelji iz grada, stari znanci donose cvijeće u ime firme, škole ili institucije.

  • Cvijeće za saučešće Bihać

Crkveni okvir saučešća i molitvenog pomena

U pravoslavlju, uz cvijeće je važno i pomen – molitva za dušu umrlog. Zato cvijeće nikada ne dolazi samo – ono je uvijek u okviru molitve.

  • Nakon cvijeta, često se donosi i svijeća, vino, pšenično žito (koljivo) koje se koristi na parastosima. Cvijeće za saučešće Bihać

  • Na dan sahrane, sveštenik čita molitvu, a cvijeće i vijenci se polažu uz grob, uz molitvu:

    „Bože duhova i svake tvari… daj slugu svome pokoj vječni.“

    Cvijeće i molitveni duh: duhovna osnova saučešća

    U pravoslavnoj vjeri, smrt se ne doživljava kao kraj, već kao prelazak u vječnost. Taj prelazak prati bol, tuga, ali i nada u spasenje duše. Cvijeće koje se nosi ili šalje porodici pokojnika u Bihaću i okolini u tom smislu ima duhovnu dimenziju – to nije samo gest pažnje, već molitveni čin. Cvijeće za saučešće Bihać

    Cvijet položen na grob ili pred ikonu pokojnika u domu simbolizuje:

    • prolaznost tijela,

    • vječnu ljepotu duše,

    • nadu u vaskrsenje.

    U tom kontekstu, porodica u žalosti prihvata svaki cvijet ne kao poklon, već kao tiho obećanje da umrli neće biti zaboravljen.

  • Cvijeće za saučešće Bihać

    Cvijeće kao most između odsutnih i prisutnih

    Zbog rata, migracija i života u dijaspori, mnogi Bišćani srpske nacionalnosti danas žive u drugim gradovima i državama. Kada dođe vijest o smrti nekog bliskog, rođaka ili komšije, cvijeće za saučešće postaje most između onih koji su ostali i onih koji su otišli.

    • Cvjećare iz Bihaća često primaju narudžbe iz Beograda, Novog Sada, Subotice, Novog Pazara, kao i iz evropskih zemalja.

    • Poruke na trakama su lične i duboke:
      „Za dragog kuma – neka ti zemlja bude laka.“
      „Posljednji pozdrav od tvojih iz Linza.“
      „Sjećamo te se s ljubavlju – Vječna ti slava.“

    Porodice u Bihaću te bukete primaju s poštovanjem, znajući da nisu zaboravljeni – ni oni, ni pokojnik. Cvijeće za saučešće Bihać

    Cvijeće u sklopu vjerskih obreda

    U Bihaću se, iako su pravoslavci manjina, održavaju tradicionalni obredi vezani za smrt i saučešće. Cvijeće je sastavni dio tih obreda:

    • Na sahrani: Buketi i vijenci se nose na groblje i polažu pored kovčega.

    • Na opijelu (vjerska služba za pokojnika): Sveštenik stoji ispred otvorenog kovčega, a cvijeće okružuje tijelo.

    • Na parastosu (pomen): Cvijeće se nosi na grob uz pšenicu, vino i svijeću.

    • Na godišnjicu smrti: Obitelj ponovo donosi cvijeće, često u pratnji sveštenika, u znak vječne uspomene. Cvijeće za saučešće Bihać

    Oblici cvijeća za saučešće – kako izgleda?

    U pravoslavnoj tradiciji Bihaća, buketi i vijenci za saučešće prate određeni estetski i simbolički obrazac:

    Vijenac:

    • Okruglog oblika (simbol vječnosti),

    • Najčešće kombinacija bijelih i crvenih cvjetova (čistoća i ljubav),

    • Traka sa zlatnim slovima: „Vječna slava“, „Počivaj u miru“, „S ljubavlju i tugom“.

    • Cvijeće za saučešće Bihać

    Buket:

    • Manje formalna opcija, pogodna za dostavu porodici,

    • Često se sastoji od karanfila, ljiljana i zelenila,

    • Bez natpisa, samo sa pričvršćenom porukom: „Uz vas smo u mislima.“

    Cvijet u ruci:

    • Ako neko dolazi lično u kuću ožalošćenih, često donosi samo jedan cvijet – crveni karanfil ili ružu,

    • Taj čin je minimalistički, ali snažan – znak da saučešće nije forma, već osjećaj. Cvijeće za saučešće Bihać

    Cvijeće i crkvena simbolika u Bihaću

    U pravoslavnim domovima u Bihaću gdje se vrši opijelo, cvijeće se postavlja pored ikona. Posebno u onim starijim porodicama gdje se još drži do običaja, uz cvijet se ostavlja i: Cvijeće za saučešće Bihać

    • ikona Svetog Nikole, Svete Petke ili Arhangela Mihaila,

    • pšenično zrno – simbol uskrsnuća,

    • molitva napisana na papiru, ponekad uz ličnu poruku za pokojnika.

    Saučešće kao čin zajednice

    U Bihaću, čak i kada je broj pravoslavnog stanovništva manji, duh zajedništva u tuzi je i dalje prisutan:

    • Komšije iz drugih vjera (Bošnjaci, Hrvati) redovno šalju cvijeće na sahrane i izražavaju saučešće, pokazujući duboko ukorijenjeno međureligijsko poštovanje.

    • Mahalski običaji u naseljima kao što su Privilica, Vinica, Kamenica – još uvijek se njeguje običaj zajedničkog slanja cvijeća u ime cijelog komšiluka.

    • Stariji članovi zajednice često ponesu cvijeće i kada idu na „treći dan“ kod ožalošćene porodice. Cvijeće za saučešće Bihać